Teme   >    Žena   >   
  •  
  • Tragom ženskog aktivizma...
  • Ženska udruženja u Sarajevu krajem 19. i početkom 20. stoljeća s posebnim osvrtom na ''Osvitanje'': prvo udruženje muslimanki u BiH

    Godine 1928. objavljen je tekst pod nazivom ''Ženska udruženja'' u almanahu pregleda Sarajevo autorice Jovanke V. Čubrilović. Tekst donosi kratki pregled rada i djelovanja ženskih udruženja na području Sarajeva krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća. Autorica ne spominje imena žena koje su djelovale i radile u ovim udruženjima, ali oni koji se bave ženskim pitanjem u BiH prisjetit će se: Hasnije Berberović, Nafije Sarajlić, Laure Papo Bohorete, Stake Skenderove i drugih imena koja su obilježila žensku kulturnu tradiciju na ovim prostorima. Ovaj tekst vraća nas u prošlost i pokazuje da su žene bila aktivne u društvu i doprinosile razvoju lokalne zajednice. Udruženja koja su osnivale prvenstveno su imala humanitarni karakter.

    Predstavljena udruženja u tekstu J. V. Čubrilović:

    • ''Cvijeta Zuzorić''
    • ''Dobrotvorna zadruga Jugoslovenki''
    • ''Dobrotvorna zadruga Srpkinja''
    • ''Eškenasko Gospojinsko društvo''
    • ''Hrvatska žena''
    • ''Hrvatsko katoličko žensko udruženje''
    • ''Kolo srpskih sestara''
    • ''La Humanidad''
    • ''Materinsko udruženje''
    • ''Osvitanje''
    • ''Primaljsko udruženje''
    • ''Privredna zadruga''
    • ''Udruženje krojačica''
    • ''Ženski pododbor Gajreta''
    • ''Ženski pokret''

    ''Cvijeta Zuzorić'' je bilo udruženje umjetnica i počelo je s radom 1924. godine. Jedna od utemeljivačica ovog udruženja je prva školovana slikarica s ovih prostora, Adela Ber (1888 –1966).

    ''Dobrotvorna zadruga Jugoslovenki'' bila je orijentirana na egzistencijalno zbrinjavanje siromašnih žena (hrana i novčana nadoknada). Udruženje je počelo s radom 1918. godine.

    ''Dobrotvorna zadruga Srpkinja'' bila je prosvjetnog karaktera i brinula se za obrazovanje siromašnih. Njihovom zaslugom otvoreno je i Prvo srpsko dječije zabavište. Udruženje je počelo s radom 1925. godine.

    ''Eškenasko Gospojinsko društvo'' pomaže eškenasku jevrejsku sirotinju. O ovom društvu, J. V. Čubrilović ne navodi više podataka.

    Jedan od ciljeva udruženja ''Hrvatska žena'' bio je borba za građansku ravnopravnost žena. U sklopu rada održavali su predavanja i kurseve iz različitih oblasti interesovanja. Počelo je s radom 1924. godine.

    ''Hrvatsko katoličko žensko udruženje'' pomagalo je siromašnima i dijelilo stipendije učenicama. Osnovani su 1919. godine. U sklopu društva bile su aktivne dvije sekcije: ''Orlička gimnastika'' i ''Krojački tečaj''.

    ''Kolo srpskih sestara'' počelo je s radom 1888. godine pod nazivom Krajcarsko štedovno društvo Srpkinja. Nekoliko puta je obnavljano i mijenjalo je naziv. Imali su Dom učenica za 60 do 80 žena. Zajedno sa ženskim pododborom Gajreta organizirale su Privrednu zadrugu. Zadruga je radila sa ciljem da zaposli i zaštiti domaće radnice i plasira domaće ženske rukotvorine na našim i stranim tržištima. U zadruzi se izrađuju tkanja i, na razne predmete primjenjeni, vezovo po narodnim motivima. (Čubrilović, 1928, p. 19)

    ''La Humanidad'' je počeo s radom 1894. godine. Rad udruženja je bio okrenut ka zaštiti djece. Članice su obezbjeđivale hranu  za siromašnu novorođenčad,  odjeću za školsku djecu i sl. Imali su neobičnu sekciju Čeiz siromašnih djevojaka. Sekcija je pomagala siromašne djevojke prilikom udaje. Također, pomagale su i siromašnim staricama.

    ''Materinsko udruženje'' radilo je na zaštiti majčinstva. Osnovano je 1923. godine. Samohrane majke imale su mogućnost boravka na određeno vrijeme u njihovom domu prije i poslije porođaja. Obezbjeđivale su im i besplatnu liječničku pomoć.

    ''Primaljsko udruženje'' je profesionalno udruženje za zaštitu radnica. Počelo je s radom 1910. godine. Obezbjeđivale su svojim članicama i neka sredstva za rad.

    ''Privredna zadruga djevojaka'' radila je na zaštiti mladih žena i osposobljavala ih za samoizdržavanje. Osnovana je 1923. godine. Imala je popodnevnu školu za krojenje i analfabetske kurseve za nepismene.

    ''Udruženje krojačica'' je profesionalno udruženje. Osim zaštite članica (krojačica i modistica) učestvuje i u humanitarnim i socijalnim akcijama.

    ''Ženski pododbor Gajreta'' počeo je s radom 1920. godine. Glavni cilj djelovanja je kulturno podizanje muslimana.

    ''Ženski pokret''
    radi na ravnopravnosti spolova, a osnovan je 1919. godine. Kao propagandu koriste letke i štampani materijal. Organizirale su konferencije i zborove.


    Kratki osvrt na rad i djelovanje udruženja ''Osvitanje''

    Osvitanje je osnovano 1919. godine. Opširniju studiju o ovom udruženju napisao je Nusret Kurjaković pod nazivom ''Osvitanje: prvo udruženje muslimanki u BiH''. Prema njegovim podacima, osnovale su ga intelektualke iz Sarajeva: Hasnija Berberović, Rasema Bisić, Almasa Iblizović, Šefika Bjelevac, Umija Vranić i Asifa Širbegović. (2009, str. 149)
    Rad udruženja počeo je proglasom u listu Vrijeme. U proglasu se govori o problemima s kojima se susreće muslimanka (društvenim, obrazovnim, kulturnim i životnim). Kao uzrok nastale situacije navode neznanje. Kad je održana Osnivačka skupština, 28. februara 1919. godine u kući Muslimanske djevojačke škole u Sarajevu, za prvu predsjednicu izabrana je Hasnija Berberović. Na skupštini su donesena i Pravila udruženja. Udruženje je imalo nekoliko kategorija članstva: dobrotvorke, utemeljivačice, redovne članice i pomagači/ce. Na temelju Pravila može se zaključiti da je emancipacija Bošnjakinje, bosanske muslimanke, kakva je zamišljena u Pravilima Osvitanja podrazumijevala tri ključne komponente: kulturno-prosvjetnu naobrazbu, moralnu čistotu i produktivno-privredno sudjelovanje u društvu. (Kurjaković, 2009, str. 155)

    N. Kurjaković ističe da je zbog obrazovanih i istaknutih članica ''Osvitanje'' imalo ugled i zapažene rezultate koji su prepoznati i izvan granica BiH. Među njima su i književnice Nafija Sarajlić i Šefika Bjelevac.

    Udruženje je čak pokrenulo i inicijativu za osnivanje Društvene biblioteke udruženja. Kako navodi N. Kurjaković, nema datuma kad je biblioteka počela s radom i kakav je imala fond. Pretpostavlja se da je osnovana 1920. godine. Prema podacima Ljubinke Bašović koje prenosi i N. Kurjaković, biblioteka je 1929. godine imala 50 svezaka.

    Osvitanje je prestalo s radom 1930/1931. godine. Pet godina kasnije, H. Berberović je ponovo pokušala aktivirati udruženje, ali zbog nesuglasica među članicama nije podržana.

     Ove žene je pokretao entuzijazam i želja za napredovanjem društva u cjelini. Kao pojedinke koje su imale privilegiju obrazovati se u ono vrijeme, željele su omogućiti bolji život drugima. Borile su se. Borile su se na svoj način. O njihovom položaju u društvu govori i Nafija Sarajlić u priči ''Rastanak'' gdje piše o učiteljici koja je dobila ukor profesora jer je držala dodatnu nastavu za djevojčice. Ukorena učiteljica o moćnicima kaže:

    "Kakav to oni imaju pojam o učitelju i o njegovom pozivu? pitala sam se dva dana ovo od ispita, a odgovor nejasnoće i mraka kao da mi se točio iz jutrošnje magle i tmurnoće. (...) Ne daju nam učiti! – rekla sam podijelivši im radove (...)." (Sarajlić, 1997, str. 326)

    Literatura:
    Čubrilović, J. V. (1928). Ženska udruženja. U: Sarajevo: almanah pregleda.
    Kurjaković, N. (2009). Osvitanje: prvo udruženje muslimanki u BiH. U: Prilozi, 38.
    Sarajlić, Š.; Sarajlić, N. (1997). Iz bosanske romantike. Teme. Sarajevo: Preporod.

    Autorica:  Nadina Grebović-Lendo,
    dipl. komparativistica i dipl. bibliotekarka

  •  
  • 19.06.2015
  •  
EDUKACIJSKI CENTAR "NAHLA" TUZLA
Mitra Trifunovića Uče bb, 75000 Tuzla

Tel/Fax: +387 35 205 699
E-mail: info@tuzla.nahla.ba