Teme   >    Žena   >   
  •  
  • Gdje je Gospodin Pravi?
  • Za mnoge muslimanke, idealni muškarac je ljepotan svijetle puti i plavih očiju, koji ne pije i posti ramazan. Nesrine Malik analizira utjecaj sapunica na ovu pojavu.
    Arapski izraz za „žensko kopile“ (laqeeta) je bila jedna od prvih ružnih riječi koju su djeca naučila u našoj kući kasnih devedesetih. Ovo se događalo zbog poplave južnoameričkih sapunica sinhroniziranih na arapski jezik u kojima je glavni lik neizostavno bila nevina i siromašna (ali senzualna) žena koja je kao dijete ostavljena u samostanu ili na pragu kuće neke dobre starije gospođe. Njena sudbina bi se izmijenila zahvaljujući njenom bogatom porijeklu, ali zbog bogatstva bi se i promijenila i postala gruba. Na kraju, nakon nekih 120 epizoda, konačno bi postala iskusna i čestita.

    Ove sapunice su sad prevaziđene u arapskom svijetu i iako su razbile monopol egipatskih i sirijskih TV serija, danas su i same zamijenjene turskim sapunicama sinhroniziranim na libanske i sirijske kolokvijalne dijalekte. Serije poput „Nur“ su osvojile regiju. Postale su uspješnije od južnoameričkih sapunica zato što im se radnja odvija u muslimanskoj zemlji i junakinje nisu pasivne buduće bogate nasljednice, već poduzetne, opasne žene koje pokušavaju uspjeti i u karijeri i u vezama s muškarcima koje smatraju sebi jednakima.

    Junakinja serije „Nur“ ima uspješnu karijeru i pokušava pridobiti ljubav svog muža koji tuguje za svojom pravom ljubavi (s kojom je dobio i nezakonito dijete), nakon što su ga prisilili na dogovoreni brak. Ova idealizirana slika savremene veze ima jak odjek među arapskom ženskom publikom i pokazuje da, iako možda maštamo o iznenadnom bogatstvu koje će nam promijeniti život i ljepotanu koji neizostavno slijedi, ipak u stvarnosti težimo da budemo nezavisne.

    Još je i važnije to što su junaci (Muhenned u seriji „Nur“), muslimani svijetle puti i plavih očiju koji utjelovljuju idealnog muškarca Arapkinjama koje su odrasle uz slike iz zapadnjačkih medija; muškarac nalik osjećajnim zapadnjačkim ljubavnicima, a koji posti ramazan. Ovaj lik je privlačan zbog toga što naizgled predstavlja ono najbolje iz netradicionalnog načina života, ali uglavnom unutar vjerskih odrednica. U svojoj knjizi Love in a Headscarf (Ljubav pod mahramom), Shelina Janmohamed piše:
    „S 13 godina sam znala da mi je suđeno da se udam za Johna Travoltu. Jednog dana će se pojaviti pred mojim vratima u Sjevernom Londonu, ludo se zaljubiti u mene i zaprositi me. Onda će prijeći na islam i postati pobožni musliman.“

    Ova predstava o idealnom muškarcu može se naći među ženama iz muslimanskih zemalja koje su odrasle uz zapadnjačke medije i ženske filmove, ali i među onima koje su odgajane u konzervativnoj sredini na zapadu. Naravno, u stvarnom životu ovaj „Tom Cruise u galabiji" (ili nekoj drugoj etničkoj nošnji), kako ga moja sestra u šali naziva, rijetko kad se pojavi na vašim vratima ili bilo gdje drugdje.

    Umjesto njega, mnoge žene zarobljene između očekivanja svoje kulture i utjecaja okoline, čekaju na savršenu sredinu: liberalnog muslimana koji se snalazi u svakodnevnici zapadnjačkog načina života, ali koji je i smjeran i religiozan i tako nalazi savršenu poziciju između onoga što će vaši prijatelji misliti i onoga što bi se moglo svidjeti vašim roditeljima.

    Ovo mitsko stvorenje se rijetko viđa, ali o njemu se govori s poštovanjem i tajnovitošću kao o nečemu što se čini nestvarnim, ali navodno zaista postoji – ako vjerujete. Ja sam lično skeptična i mislim da čak i kad bi se on pojavio, vjerovatno bi na kraju postao konzervativan, gubeći svoju savršenu poziciju.

    Treba priznati da su očekivanja od ovog čovjeka kao potencijalnog muža donekle nerealna. Imam prijateljicu koja se uporno drži mišljenja da je njen idealni, „kulturno kompatibilni“ muškarac istovremeno tradicionalni musliman u stavovima, ali i „voljan i sposoban cijeniti djela poput Zen and the Art of Motorcycle Maintenance“.

    Kad se ovo sve spoji s pritiskom dogovorenih brakova, nerealna očekivanja o Gospodinu Pravom prelaze u domen nemogućeg, jer on ne samo da mora imati određene kulturološke stavove, već to moraju biti upravo oni koji se poklapaju s vašim stavovima.

    Umjesto da po strani čekamo muškarca koji je spoj vanjskih sila i društvenih očekivanja, zar ne bismo trebale ispitivati stvarne vrijednosti? Odabir supružnika je veoma ličan izbor i često je pomućen željom za pokazivanjem i snažnim društvenim očekivanjima. U većini slučajeva, ako su ženine glavne vrijednosti tradicionalne, izbjegavanje modernog i liberalnog partnera nije loša ideja, a i obratno. U svakom slučaju je realističnije nego čekanje Muhenneda.

    izvor: guardian.co.uk
  •  
  • 19.06.2015
  •  
EDUKACIJSKI CENTAR "NAHLA" TUZLA
Mitra Trifunovića Uče bb, 75000 Tuzla

Tel/Fax: +387 35 205 699
E-mail: info@tuzla.nahla.ba