Teme   >    Ekologizirajmo zajednicu!   >   
  •  
  • Poštujmo Prirodu!
  • Neprekidno ponavljam da nas islam uči da poštujemo prirodu i žive stvari. Međutim, mi smo opsjednuti normama i fokusiramo pažnju na tehničke stvari (i u pogledu odnosa prema životinjama, kako ćemo vidjeti), a ne na više ciljeve. Muslimani šute o velikim savremenim ekološkim pitanjima i to je od ogromnog značaja. Ta šutnja je, zapravo, izdaja objavljene Poruke.

    Svijest da je Univerzum zapravo Objava koja se mora poštovati, čitati, razumjeti i štititi, trebalo bi da promijeni naš um i naše stavove prema prirodi, životinjama, te prema ekonomiji koja je fokusirana samo na ekonomsku proizvodnju i suludu logiku ekonomskog rasta, ma koliko to koštalo neko društvo. Mi još nemamo takvu svijest, a analize posljedica ljudskih aktivnosti, nivoa potrošnje i razvoja su vrlo površne, pojednostavljene ili ih uopće nema. Komunikacija s nemuslimanskim akterima i organizacijama koje su specijalizirane za takva pitanja, i koje bi nam mogle dati konkretnije i ne tako formalne odgovore, vrlo je slaba. Muslimane koji žele ostati vjerni najdubljim suštinskim učenjima islama trebalo bi da zanimaju takva istraživanja i životna iskustva. U tim istraživanjima se postavljaju pitanja o modelima razvoja i potrošnje, utilitarnog odnosa prema prirodi, naše ekološke nebrige. Umjesto toga, misao nam je zatrpana gomilama pravnih propisa, fetvi koje se bave formalnim ili sekundarnim pitanjima (kakvo je, npr., pitanje koje su tehnike obrednog klanja u proizvodnji halal-mesa), pa ne razmatramo mnogo dublja pitanja o načinu života, modelima ponašanja i potrošnje.
    Na što nas podsjećaju kur'anski ajeti koji tako lijepo govore o znacima u svemu stvorenom? Šta treba shvatiti čitajući te ajete koji su mamili Poslanikove suze, poput onoga o kojemu je razmišljao do svanuća: U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene... (Ali Imran, 190.)

    Poslanikova duhovna inicijacija počela je promjenom njegovog pogleda na svijet onda kada je počeo uočavati znamenja koja su mu se obraćala i pozivala ga da o njima razmišlja, da ih shvati, da se približi Jedinom. Nikada ih nije zaboravljao, a kada pogledamo na Poslanikovo iskustvo, ne možemo a da se i sami ne uvjerimo da nema duhovnog puta ako srce i um nisu više okrenuti vremenu, prostoru, prirodi i životinjama. Bog se obraća srcima, počevši od promjene vjernikovog pogleda na elemente, potom na sebe samog da bi se ponovo vratio na Univerzum. To je značenje ajeta: Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude jasno da je Kur'an istina. (Fussilat, 53.)

    Poslanik, alejhisselam, neprekidno je podsjećao svoje drugove na znakove u Prirodi i potrebu njihovog potpunog poštovanja. Jednog dana, prolazeći pored Sa'da b. Ebu-Vekkasa, koji je upravo uzimao abdest, Poslanik ga je upitao: ''Zašto toliko rasipaš, o, Sa'de?'' ''Zar rasipam kad uzimam abdest?'', upitao je Sa'd. A Poslanik je odgovorio: ''Da, čak i kada trošiš tekuću vodu potoka.'' Voda je centralni element u svim učenjima i obrednoj praksi, zato što predstavlja čistoću tijela i srca, i u fizičkom (''stvarnom'') i u duhovnom svijetu. Ali, Poslanik je poučavao i Sa'da i druge ashabe da se ni voda, ni bilo koji element u prirodi ne smiju smatrati samo ''sredstvom'' njihove duhovne izgradnje. Naprotiv, poštovanje i umjereno korištenje elemenata je već jedna forma duhovnog vježbanja i uzdizanja, jedan ''cilj'' u potrazi za Stvoriteljem.

    To što je Poslanik insistirao da se ne rasipa, čak ni ''voda s potoka'', pokazuje da on smatra primarnim principom poštovanje prirode, višim ciljem koji mora regulirati ponašanje, ma kakva da je situacija i ma kakve da su posljedice djelovanja čovjeka. To nije neka ekologija proistekla iz nagovještaja katastrofa (izazvanih ljudskim djelovanjem), već ''ekologija s Izvora'', po kojoj odnos prema prirodi počiva na etičkim temeljima i razumijevanju najdubljih duhovnih učenja. Odnos vjernika prema prirodi može se zasnivati samo na dubokom promišljanju i poštovanju. Zato je Poslanik rekao: ''Kad nastupi Sudnji dan, ako neko od vas bude imao sadnicu u ruci, neka je brzo zasadi.'' Vjerujuća svijest se, stoga, mora hraniti ovakvim prisnim odnosom prema prirodi do samog kraja, tako da bi čak i posljednji naš čin trebalo da bude vezan za obnovu života i njegovih ciklusa.

    Isto učenje prožima cijeli Poslanikov život. Neprekidno je usmjeravao pažnju ashaba na nužnost poštovanja svih životinjskih vrsta. Jednom im je ispričao ovu priču: ''Neki je čovjek išao nekud po velikoj vrućini pa ožednio. Ugleda bunar, siđe do njega i utoli žeđ. Kada izađe, ugleda psa gdje dahće od žeđi pa pomisli: ''I ovaj pas žedan je kako i ja bijah.'' Pa siđe ponovo do bunara, napuni svoju cipelu vodom i, držeći je među zubima, uzvera se nazad. Napoji psa, a Bog ga nagradi oprostom grijehova.'' Ashabi ga na to upitaše: ''O, Poslaniče, zar i u tome kakvi smo prema životinjama imamo nagradu?'' A Poslanik odgovori: ''Svako dobro prema bilo kojem živom stvorenju bit će nagrađeno.'' Svojom tradicijom i svojim ličnim primjerom, Vjerovjesnik je isticao da je poštovanje životinja dio suštine islamskog učenja. Koristio se svakom prilikom da naglasi ovu dimenziju.

    Brojni ajeti i hadisi izražavaju ovo: islamska etika treba da se iščitava u skladu s višim ciljevima Poruke kao cjeline. Dalek je put od najčešće površnih, haotičnih, ako ne i kontradiktornih prijedloga današnjih muslimanskih društava, zajednica, učenjaka, mislilaca, institucija do onih nekoliko plemenitih izuzetaka individualaca ili organizacija koji ulažu ogromnu energiju plivajući protiv plime.

    Autor: Tarik Ramadan

    Iz knjige ''Radikalna reforma''


  •  
  • 17.06.2015
  •  
EDUKACIJSKI CENTAR "NAHLA" TUZLA
Mitra Trifunovića Uče bb, 75000 Tuzla

Tel/Fax: +387 35 205 699
E-mail: info@tuzla.nahla.ba