Teme   >    Pozitivna psihologija   >   
  •  
  • Blagodati sadašnjeg trenutka
  • U potpunosti prihvatite da je sadašnjost sve što zaista posjedujete.
    Neka sadašnji trenutak postane centar interesovanja u vašem životu.
    (Eckhart Tolle)

    Najizražajnija karakteristika našeg psihičkog života jeste stalno razmišljanje o prošlosti i budućnosti, a zapostavljanje onoga što se dešava u sadašnjem trenutku, ovdje i sada.  Sve to dovodi do udaljavanja od suštine života i tada naše sadašnje stanje svijesti nije istinska budnost. Od samog rođenja, mi ''spavamo'' ušuškani u čahuru od misli koje su se godinama sakupljale u našoj glavi, a posljedice takvog stanja i sami možemo primijetiti: vrijeme nam prebrzo prolazi, živimo u okovima svojih strahova i želja, i iz njih proizašlih shvatanja o sebi i drugima. 
     

    Šta znači ''biti u sadašnjem trenutku''?

    Biti ''ovdje i sada'', najjednostavije rečeno, znači biti ''budan'', tj. prisutan sa svim razinama svoje ličnosti (tijelo, um, duh) u određenom trenutku. Šta to znači? Dok čitate ovaj članak, vi ste, razumljivo, prisutni tijelom i jednim dijelom svojih intelektualnih funkcija, ali,  čime se zabavlja preostali dio uma? To su pitanja koja zahtijevaju promišljanje i vježbe samoposmatranja, o čemu će biti riječi kasnije.

    Sada i ovdje – zamislite da su se sva iskustva i sjećanja istopila (i prošlost je nestala), a zatim izbrišite iz glave sve svoje planove, želje, ambicije... (i oslobodite se pritiska budućnosti). Ukoliko uspijete barem nakratko izbrisati prošlost i budućnost, kao dva najveća paravana koja skrivaju vaš sadašnji trenutak i koji nisu ništa drugo do iluzija koja vas ograničava jer vam neprestano isisava energiju..., osjetit ćete mir i unutrašnju slobodu, što će se najprije odraziti na vaše disanje i opažaj vašeg disanja. Većina ljudi nije svjesna da ne diše, nego se poput davljenika bori za zrak, a druga skupina se sasvim dobro zabavlja svojim planovima ili sjećanjima koja su uvijek prisutna i žive na jednoj od razina (svjesno, podsvjesno, nesvjesno), pa tako i ne osjete da ne dišu, nego kao da “fućkaju” zrak, dišući vrlo plitko i neadekvatno. Ukoliko uspijete da se fokusirate na “ovdje i sada”, osim disanja, kojeg postajete svjesni (i koje vam prija jer vas dodatno umiruje), osjetit ćete i tišinu oko sebe, i to neće biti obična i svakodnevna tišina (kao odsutnost riječi i zvukova), nego nešto što sa sobom nosi snagu da vas dodatno prožme i “ustabili” u ljepoti sadašnjeg trenutka. Svaki opis tog doživljaja manjkav je sve dok ga sami ne osjetite. U međuvremenu, dok se to ne desi i dok ne osjetite sve blagodati ovog sadašnjeg trenutka, uvijek imajte na umu barem prepreke koje vas odvlače od tog cilja. Doživljaj sadašnjosti se i ne može potpuno pojasniti riječima, baš kao ni ljubav, ali uvijek možemo objasniti šta to nije ljubav i šta to nije sadašnji trenutak.

    Šta nas odvlači od sadašnjeg trenutka?

    Um (intelekt, razum) komponenta je naše ličnosti koja se formira i razvija još od rođenja i sadrži sve ono što smo naučili (svjesno ili nesvjesno) i nosili sa sobom kroz život: iskustva iz porodice i najbliže socijalne sredine (komšije, vršnjaci), nesvjesne identifikacije s nekim od članova uže ili šire socijalne sredine, utjecaj kulture, medija i odgojno-obrazovnog sistema. Naš um je i previše toga ''apsorbirao'' u sebe i stalno ''apsorbira'', tako da ga možemo posmatrati kao jedan program koji se stalno dopunjuje novim ''epizodicama'', i nemoguće je u kratkim crtama navoditi i objašnjavati sve dubine njegovog ''poigravanja'' s nama. Kaže se ''poigravanje'' jer mi često ne upravljamo našim umom, nego on nama, a za to evo i jedan mali primjer: pokušajte da sebi nametnete nešto novo i drugačije, nešto što nije u skladu s vašim navikama i već posloženim sličicama i drugim sadržajima  u vašoj glavi – i osjetit ćete otpor. Ljudi koji imaju problem ovisnosti bilo koje vrste (pušenje, prejedanje, ovisnost o karijeri, ljudima, ugledu...), najbolje znaju kako je teško pobijediti sopstveni um koji će uvijek imati dobre izgovore da nas omete u promjenama stila života, i tada su mu omiljene ovakve izjave: ''Od sutra ću (to pokušati)'', ''Pa to mi je sve u životu...'' (neki porok), ili kaže: ''Ma, daj, kako drugi to rade...'' i sl. Osim stalnog bježanja od sadašnjeg trenutka i promjena, um koristi i drugim nekorisnim strategijama u svom djelovanju: prigovaranje i negodovanje, žaljenje, poređenje s drugima, igranje uloga (česta je uloga žrtve, dobročinitelja, misionara, ili osoba voli dokazivati kako je ''drugačija'' od svih ostalih), želja za uspjehom (superiornošću), strah od neuspjeha (i inferiornosti) i sl. Naravno, sve ove nekorisne strategije nisu svjesne i osobi je teško uočiti kako samu sebe zavarava. A svako samozavaravanje istovremeno je i udaljavanje od sebe i stvarnosti.

     Međutim, sve navedeno o načinu djelovanja našeg uma ne znači da on nema pozitivnih strana. Ima, itekako. Šta bismo mi bez njega? Nažalost, stvari se prečesto otimaju kontroli i čovjek postaje zarobljenik sopstvenih misli, a one su uvijek plod prošlosti (sjećanja, osjećaji žaljenja, kajanja i krivice) ili zov budućnosti (planovi, brige, želje, strahovi). U takvom misaonom zatvoru čovjek ne živi, nego životari.
     
    Značaj fokusa na ''ovdje i sada'' ne spominje se samo u djelima novijih autora, vizionara i transpersonalnih psihologa, o tome nam najprije govore sve Božije knjige i sve duhovne tradicije. Važnost tog fokusa je istaknuta je i u djelima humanističke psihološke orijentacije. Za populariziranje ''sadašnjeg trenutka u današnjici'', najzaslužnijim se smatra Eckhart Tolle.
          
    Šta je pouzdani pokazatelj da smo usredsređeni na sadašnjost?

    Naprimjetniji znak naše fokusiranosti na ''ovdje i sada'' jeste duboki unutrašnji mir. Osoba koja živi u sadašnjem trenutku nije sklona suđenju i bilo kakvim negativnim misaono-emocionalnim obrascima. Dakle, kad god osjetite tjeskobu, brigu, ljutnju, tugu..., zapitajte se gdje ste to odlutali. Svaki od navedenih osjećaja uvijek je povezan s prošlošću i budućnošću, a prošlost i budućnost realno i ne postoje – to su samo skupovi misli u našoj glavi koje doživljavamo kao slike i glasove. Naravno da ih je potrebno s vremena na vrijeme i pregledati, ali samo onoliko dugo i često koliko je to uistinu relevantno za sadašnjost. Takve misli ne smiju postati veći dio našeg dana. Razmišljajmo o sljedećem: koliko smo u današnji dan dovukli ''tereta'' iz jučerašnjeg i koliko je tek ''magle'' iz onog sutrašnjeg?

    Sadašnjost je naša jedina stvarnost. Može se reći da je sadašnji trenutak, baš ovaj, ''ovdje i sada'', jedino što imamo od života i naš duh može živjeti i doći do izražaja samo u ovom naizgled malom i uskom prolazu vremena koji neprestano preskačemo bacajući se prvo u ''jučer'' pa u ''sutra''. Posmatrajte sami sebe. Koliko vas ima u sadašnjem trenutku? Zapažanje i uviđanje problema prvi je korak ka buđenju iz svakodnevnih snova.

    Kako da ''se smjestimo'' u granice sadašnjeg trenutka?

    Fokus na ''ovdje i sada'' može se uvježbati radom na sebi. Kako god je naš um naviknut da preskače sadašnji trenutak, mi ga možemo i odviknuti od toga. Dovoljno je nekoliko dana slijeđenja određenih vježbi koje povećavaju koncentraciju i naš um će se uravnotežiti, što ćemo mi odmah osjetiti po unutarnjem miru.

    Fokus na ''ovdje i sada'' najlakše je ostvariti nekim radom gdje je potrebna veća prisutnost pažnje: čitanje, heklanje, pletenje, fizički rad u prirodi i oko cvijeća, kućanski poslovi (pranje suđa, spremanje jela, pospremanje ormara). Koncentracija na pojave i aktivnosti koje su u sadašnjem trenutku, zamaraju um i on se, zbog nedostatka potrebne snage, rijetko ili nikako odvaži na bilo kakve ''skokove'' i ''lutanja'' koji nisu korisni za nas i koji su daleko od onoga što se dešava ovdje i sada.

    • Svijest o potrebi da ravnomjerno dišete već je pola koraka do vašeg sadašnjeg trenutka.
    Ukoliko ste zamorili um, kako je opisano pod predhodnom stavkom, disanje se spontano uspostavlja samo od sebe, ravnomjerno, dubinom i frekvencijom koja vašem tijelu optimalno odgovara. Ako niste zamorili um, već smirenost i fokus na ''ovdje i sada'' želite postići samo vježbama disanja, onda radite ovako: prilikom disanja pratite kretanje grudnog koša i abdomena. Pokušajte osjetiti ili vizualizirati taj zrak koji struji dišnim sistemom. Ne obraćajte pažnju na misli... Um će kad-tad odustati od ''brbljanja'' jer on ne podnosi sadašnji trenutak, a vi disanjem i fokusom svijesti na svoje tijelo, koje je ''ovdje i sada'', ostavljate um bez podrške. Zato, ignorirajte glasove uma, i pobjeda je vaša. Tako je i svuda u životu – čim nešto ignorirate, automatski mu oduzimate snagu protiv vas. I ljudi i puno toga nepovoljno djeluju na nas samo zato što im poklanjamo pažnju i pridajemo im važnost.

    Ukoliko se želite u potpunosti posvetiti promjenama, neophodno je i samoposmatranje. U toku dana često sebi postavljajte pitanja: Šta sada radim? Kako se sada osjećam? Šta sada želim? To su pitanja koja nas vraćaju nama i svemu što se dešava u sadašnjosti. Isto tako, pratite svoje pokrete, slušajte glas, govorite samo kad uistinu morate (to je prilika da se čujete). Pokušajte posmatrati svoje postupke, odnose s drugim ljudima, iskustva... Uzmite i papir ako vam je teško pratiti tok i prirodu svojih iskustava pa zapisujte. Dajte sebi dan-dva (ako treba) da posložite sliku o sebi, ali bez imalo subjektivnosti i bilo kakvog suđenja. Zamislite da se to dešava nekoj drugoj osobi, i nije vaše da hvalite i kudite, nego da posmatrate život te osobe. Zapazite ključne probleme i zbog čega su nastajali. Uočavate li ponavljanje nekih situacija ili problema? U našim životima često se neke stvari ponavljaju. To najbolje znaju oni koji dugo vremena pišu dnevnik. Zašto je to tako? Zato što smo mi isti i u susretu sa sličnim ljudima i izazovima uvijek isto odreagujemo i onda dobijemo isto ili slično iskustvo. Tako nastaje ljudska iluzija da se u životu sve vrti u jednom istom krugu. Ustvari, ništa se ne vrti oko nas – vrte se samo jedne te iste misli u našoj glavi.

    Kada jednom izađete iz preuskog obruča sopstvenih misli i sopstvenim dahom dotaknete sadašnji trenutak, tek tada možete shvatiti radost, ljepotu i lahkoću života koja uvijek postoji i teče u svemu oko nas.

    Autorica: Senada Brčaninović

    Tekst je objavljen u 46. broju Magazina za ženu i porodicu ''Bosanska Sumejja''




  •  
  • 04.06.2015
  •  
EDUKACIJSKI CENTAR "NAHLA" TUZLA
Mitra Trifunovića Uče bb, 75000 Tuzla

Tel/Fax: +387 35 205 699
E-mail: info@tuzla.nahla.ba